INTERVJU SA PROF. GRAZIELLA PELEGRINI

Profesor Graziella Pelegrini je jedna od glavnih naučnika koji rade na izvanrednom projektu – Sistem obnavljanja rožnjače Holoclar. Radeći proteklih 27 godina u Italiji, sada se fokusirala na Centar za regenerativnu medicinu '' Stefano Ferrari '' pri Univerzitetu Modene i Reggio Emilia. Njena rani rad se fokusirao na diferencijaciu ćelija i inžinjering tkiva, prije nego što se preselila u Laboratoriju epitelnih matičnih ćelija pri Regionalnom istraživačkom centru u Veneciji. Od tada, fokusirana je na epitelne ćelije, tako i sa svojim sadašnjim radom, koji je pretežno baziran na okularnu površinu očiju. Surađujući rame uz rame sa Michele De Luka i drugima, postignuta je prvi odobreni evropski terapijski proizvod ( ATMP ). Ovaj sistem je sada u procesu integracije u sistem zdravstvenih usluga, kako bi u budućnosti bio dostupan pacijentima širom Evrope.

Šta predstavlja odobrenje Holoclara za pacijente u Evropi?!

Ovo odobrenje je velika stvar, slijedeći mnoge godine kako moga rada, tako i rada članova našeg tima.

   Izuzetno je važno jer znači da će ovaj tretman biti dostupan pacijentima širom Evrope. Odobrenje je posebno bitno s obzirom na ishod - ono terapiji epitelijuma rožnjače dopušta da se širi po Evropi. Prije pacijenti kojima je bila neophodan ovaj tretman su se morali uputiti u Italiju, naravno, ovo je otežavajuće za ljude koji imaju umanjene vizuelne sposobnosti, s obzirom da su isti onemogućeni da putuju sami. Također je uticalo na veliku klijentelu koja je bila u finansijskim poteškoćama, te nije si mogla priuštiti ovaj put.

Stoga, ovo dopuštenje omogućava lijećenje većem broju ljudi širom Evrope, koji sada imaju komfor medicinskih usluga u svojim gradovima i državama. Naposlijetku, ovo je znatno i podiglo svijest o profilu tehnoligije matičnih ćelija, u medijima i javnosti. Osjećam da će ovo biti važan alat u nadolazećim terapijama, s obzirom da se sa sigurnošću može koristiti ukoliko se sa njim rukuje adekvatno, gdje je bitno da upravo javnost bude upoznata sa ovim.

Kako je došlo do Vaše saradnje sa profesorom De Lucom i drugima koji su involvirani u ovaj projekt, te koliko dugo surađujete?!

Profesor De Luca i ja smo prije ovog projekta surađivali na Nacionalnom institutu za kancer u Genovi. Započeli smo ovo istraživanje kao dokaz principa te smo proizveli prototip, posmatrajući inicijelna dva pacijenta tokom dvije godine. Potom nam je postalo jasno da je ovo nešto što bismo mogli razviti u većim razmjerama, ali je također postalo očigledno koliko su nam delikatni i lako lomljivi materijali sa kojima radimo.

Ovaj rad je rezultat veoma bliske saradnje sa veoma bitnim oftamologom, koji je bio krucijelan u kliničkom progresu ove tehnologije, Paolo Rama, koji je nastavio da radi u našem timu. Michele i ja smo nastavili da radimo na zasebnim projektima, ali naše karijere teku paralelno već nekoliko godina, koliko radimo na Holoclaru. 2007 godine su se pojavila nova pravila u ATMP – u, tačno onog momenta kada smo se preselili u Centar regenerativne medicine u Modeni. Pružena nam je prilika da sarađujemo sa dizajnerima, kako bismo osigurali da zgrada i njene prostorije budu adekvatne za naša istraživanja.

Upravo tokom ovog preseljenja smo upoznali Andreu Chiesi, mladog farmaceutskog poduzetnika. On je odlučio da se uključi, začinjajući novi plan koji je se znatno razlikovao od njegovog dosadašnjem poslovnog iskustva. Od tog momenta smo svi zajedno krenuli ka odobrenju i certifikaciji naše terapije. Andea Chiesi nije samo osposobio finansijsku pozadinu, također je bio mnogo involviran u samo odlučivanje u ovom projektu, te poduzimanje nekih krucijelnih odluka. Tim koji smo formirali nije samo radio zajedno, sarađivao, zajedno smo prolazili kroz mnoge teškoće i teška vremena, što nas je znatno povezalo. Mislim da je ovo bilo mnogo bitno za nas, kao za jedan tim, te smatram da je ovo činjenica zbog koje smo upravo ovako uspješan tim. Također smatra da je uspješnost rezultat činjenice da je nas četvero bilo u mogućnosti da stavimo po strani naše individualne težnje te se udružimo u zajedničkom cilju. Profesor Chris Holloway je drugi, veoma važan involvirani saradnik, koji je bio znatno graciozan i strpljiv svo ovo vrijeme. Mislim da mu ne možemo dovoljno zahvaliti na svemu.

Čemu sljedećem težite – shodno uspjehu Holoclara?!

Budućnost se ne dojmi više toliko daleka, s obzirom da mnogi od ovih projekata upravo prolaze kroz faze ranog istraživanja te nastavljaju. Trenutno smo fokusirani na genetsku terapiju Epidermolysis Bullosa ( ili bolest djece leptira ) rijedak poremečaj kože, gdje se radi o pacijentima sa sličnim stanjem poput opekotina. Trenutno imamo odobrenje za faže I i II kliničnih istraživanja, što će uslijediti poslije prvog dokaza principa, objavljenog u Naturalnoj medicini 2006. godine. Ipak, s obzirom da je to rijetka bolest, imamo tek šačucu pacijenata, na kojima do sada doživljavamo pozitivne rezultate. Još uvijek je pred nama mnogo posla kroz koji ćemo morati proći sa ovim projektom, prije nego ćemo dostići fazu regularnog tretmana za one koji pate od ovog poremećaja, što je završni cilj. Također radim na veoma ranim fazama projekta razvijanja tretmana za genetske poremećaje okularne površine, gdje nisu prisutne limalne matične ćelije kako bi se kreirala kultura koristeći Holoclar. Ovo upravo uzrokuje bilateralno sljepilo.

Koji biste savjet uputili mladim istraživačima koji započinju svoje karijere?!

Ne odustajte. Morate biti sigurni da je ovo ono što želite i da uživate radeći to. Morate da razmišlajte u smijeru da postoji rješenje i da vi morate da ga nađete. Konstantno radeći ka završnom cilju, bezobzirno koliko ste daleko od istog. Morate biti voljni da nastavite pokušavati ukoliko je nešto iskrslo te da pokušate drugačiji pristup. Znam da ovo nije nipta novo, ali mislim da je veoma bitno da ljudi upravo ovo zapamte. To je ono pto kažem svojim saradnicima u laboratoriji. Također smatram da zajednički rad i sarađivanje u timu, posebno timu sa ženama i muškarcima je idealna prilika da uvidite drugačije perspektivu problema. Rekla bih da ukoliko niste odlučni nikada nećete dostignuti cilj i kraj priče te gradnja te putanje je upravo najbolji dio priče!