Nažalost, čak i danas širom svijeta još uvijek postoje ginekolozi koji ne vjeruju u liječenje matičnim ćelijama, jednostavno zbog neznanja.
A ginekolog je jedini ljekar koji prati ženu tokom trudnoće i ako joj on ne preporuči tu mogućnost i ne podstiče je da izabere ovu uslugu, zašto bi ona uložila novac u nešto što može izgledati kao luksuz? – kaže dr Kurcberg.
Da li je Vaš san od djetinjstva bio liječenje matičnim ćelijama?
Apsolutno ne! Odrasla sam u Njujorku, kao i sve tadašnje djevojke svirala sam klavir i upisala muzičku akademiju na privatnom fakultetu. Nikada nisam razmišljala o medicini.
Međutim, kako bih zaradila novac za školovanje, radila sam sa autističnom djecom i primjetila da ih samo ritam i tonovi vraćaju u stvarnost. Ovaj drastičan prelaz iz izolacije u realnost me je fascinirao i odlučila sam da saznam više o autizmu, kako bih pronašla i neke druge vrste pomoći za njih.
PRVA TRANSPLANTACIJA MATIČNIH ĆELIJA
Izučavanje autizma dovelo je Džoan do medicinske škole a onda je sve krenulo jedno za drugim.
Specijalizovala se za pedijatriju, završila sub-specijalizaciju za pedijatrijsku hemato-onkologiju i počela da proučava relativno novo polje - liječenje matičnim ćelijama. Godine 1988. učestvovala je u prvoj transplantaciji krvi iz pupčane vrpce.
Ja zapravo nisam radila ništa tokom transplatacije, bila sam prisutna jer sam dovela pacijenta. Liječila sam dječaka koji je rođen sa Fankonijevom anemijom, teškim nasljednim oboljenjem, koji oštećuje koštanu srž. Pratila sam ga gotovo svakodnevno od dana rođenja do njegove pete godine.
Kada više nisam imala šta da ponudim od mogućnosti liječenja, morala sam da obavjestim njegove roditelje da bez presađivanja matičnih ćelija iz pupčane vrpce, on neće živjeti duže od šest mjeseci. Oni su pristali na transplataciju, prvu takve vrste, jer su željeli da znaju da su učinili sve kako bi spasili njegov život.
Petodišnji dječak Metju Ferou je prvo podvrgnut hemoterapiji a potom je urađena transplatacija matičnih ćelija koje je dobio od svoje sestre koja se rodila te godine. Metju je danas zdrav mlad čovjek koji vodi normalan život i bavi se edukacijom bračnih parova o značaju čuvanja matičnih ćelija – kaže s ponosom Prof. dr Džoan Kurcberg.
Kakvo je Vaše mišljenje – porodične ili javne banke?
- Oba sistema! I javne i porodične banke imaju važnu ulogu.
Kod porodica gdje ne postoji zdravstveni problem preporučuje se javno doniranje (u zemljama gdje je to moguće) jer će uzorak krvi iz pupčanika moći da pomogne pacijentima koji trebaju donora za transplantaciju.
Kod porodica gdje postoji zdravstveni problem ili genetska predispozicija, porodične banke su način da se matične ćelije sačuvaju kao opcija za terapiju tog djeteta ili drugog člana porodice sa određenom bolešću.
