Owenu je na rođenju dijagnosticiran hidrocefalus odnosno vodena glava, bolest koju karakterište oticanje mozga. Prilikom poroda, Owenova pupčana krv je sačuvana i zamrznuta, a njegovi roditelji su odlučili da potraže rješenje u matičnim ćelijama.
Dječakova majka je tražeći informacije o ovom oboljenju pronašla studije koje se bave tretiranjem oštećenja mozga, te je stupila u kontakt sa Dr. Kurtzberg. Tada je dr. Kurtzberg potvrdila da tretman nije nikada urađen za hidrocefalus, ali da postoji dosta obećanja, te da bi vrijedilo pokušati. Ovaj tretman bi se zasnivao na tome da infuzija matičnih ćelija uzeta iz njegove pupčane krvi stimuliše sposobnost mozga da liječi sam sebe.
„Znali smo da nema garancije, ali smo vidjeli da skoro da nema nikakvog rizika u ovoj proceduri jer koristimo sopstvene matične ćelije (uzete iz djevočakove pupčane krvi). Odlučili smo pokušati ukoliko postoje i najmanje šanse za oporavak. Nakon prve transplantacije, naš fizioterapeutkinja je tvrdila da nikada nije vidjela dijete sa toliko teškim oblikom hidrocefalusa, a da nema mišićnih problema. Pitala sam se da li je to zbog matičnih ćelija? Trenutno, ne postoji način da to potvrdimo, ali je malo šanse da se to moglo dogoditi bez njih,“ kaže dječakova majka.
„Mi smo učinili sve što smo mogli, pokušali sa svakom mogućnosti – uključujući i ovaj tretman i to je sve što možete učiniti kao roditelj. Želim da napomenem da za ovu proceduru nije moguće koristiti donorske matične ćelije, čak ni od brata ili sestre.
Razlog tome je što bi to značilo da se kao prevencija odbaciavanju transplantata, mora proći hemoterapija koja bi uništila imuni sistem. U slučaju karcinoma, leukemije ili oboljenja koje je smrtonosno uvijek se ide na transplantaciju donora, jer je to jedini način za spas. Ali, u ovom slučaju kada smrt nije ishod, još uvijek nije vrijedno rizikovati sa stranim matičnim ćelijama.“
U februaru 2008. godine, Owen je primio svoju drugu infuziju. „Kada je rođen, imali smo sreću da sačuvamo tri odvojene bočice krvi, pa su ljekari odlučili da ukoliko bude zaostajao u razvoju koristimo i ostale matične ćelije. Sa 16 mjeseci on se veoma dobro snalazio, oponašao okolinu, ali nije pokazao mogućnost za korištenje i najosnovnijih znakova. Vrlo je društven, ali je zaostajao u intelektualnom razvoju.
Ovaj zastoj je bio dovoljno zabrinjavajući da bismo odlučili pokušati sa drugom serijom matičnih ćelija. Opet nismo imali garanciju, ali matične ćelije su mogle pomoći popraviti neke emocionalne probleme koje još uvijek nismo znali da ima, ili mu dati mogućnost da pokazuje znakove, piše, maše ili nešto slično. „
Druga infuzija matičnih ćelija
Nakon druge infuzije matičnih ćelija 2008. godine Owen je pokazao znatan napredak u razvoju.
„Moram vam reći da smo imali mnogo uzbuđenja. Ubrzo nakon transplantacije, Owen je po prvi put tražio hranu. Do sada nije mogao ništa ponoviti ili koristiti bilo koje znakove. Na dan kada je počeo stavljati svoju ruku na usta, bila sam presretna. Nakon toga, Owen je uspio da pije sok iz slamke. Do sada nije samostalno mogao piti. Flašicu nije mogao koristiti, jer ne može nageti glavu nazad. Ranije nije uspijevao biti sretan, mahati rukama, a sada je sve to mogao“.
Presretna majka, zadovoljna je sa novim vještinama koje je usavršio njen sin. Ova bolest nije izlječiva, ali vjeruje da su matične ćelije dale nadu dječaku za oporavak i napredak u razvoju.
„Naš život nakon druge infuzije matičnih ćelija je bio nevjerovatan. On je naučio nove stvari. Naredni korak je razvoj govora. Uskoro čekamo provjeru da li postoji mogućnost ugradnje kohelarnog implantata i da li ima dovoljno nervnih završetaka za rad implantata. Nadamo se da će se njegov napredak nastaviti i da ćemo, ukoliko bude potrebe, uraditi i treću infuziju matičnih ćelija.“
Napredak u tretiranju moždanih oštećenja je evidentan
Terapija matičnim ćelijama svakodnevno postaje rješenje za one bolesti za koje do sada nije bilo lijeka. Nedavno je objavljena vijest o dječaku kojem je cerebralna paraliza uspješno tretirana matičnim ćelijama. Dječak je nakon srčanog zastoja, reanimacije, ostao totalno paralizovan. Na sreću, njegovi roditelji su sačuvali matične ćelije u Vita 34, najvećoj njemačkoj porodičnoj banci. Transplantacija je urađena u Bohumu, a sada nekoliko godina nakon tretmana dječak priča i hoda. Njegov napredak je svakodnevno evidentan. Ovo je bilo prvo uspješno liječenje cerebralne paralize u svijetu, a posebno je po tome što je urađena transplantacija cjelokupne pupčane krvi. Dječak iz Njemačke je dao nadu svim roditeljima sa bolesnom djecom, pa se uskoro očekuje i mnogo veći broj uspješnih transplantacija za moždana oštećenja.